Koje ste godine završili Mješovitu srednju školu Doboj Istok?

Srednju školu sam završio školske 1998/99. godine.

Na kojem smjeru ste bili?

Pohađao sam srednju Medicinsku školu i stekao zvanje medicinskog tehničara.

Čime se danas bavite? Gdje živite?

Još kao srednjoškolac znao sam da želim biti medicinski tehničar, pomagati ljudima i biti dio tima koji spašava živote. Ali, život nije uvijek onakav kakvim ga zamišljamo, pa moj put do ostvarenja tog cilja nije bio nimalo lagan. Kada sam završio srednju medicinsku školu, nisam odmah pronašao posao u struci, iako sam odmah nakon završene Medicinske škole pripravnički staž odradio na UKC Tuzla. To je bio težak period za mene. Znao sam šta želim raditi, ali prilike jednostavno nisu bile tu. Umjesto da čekam i gubim vrijeme, prihvatio sam posao konobara. Nedugo nakon toga, pozvan sam na odsluženje vojnog roka, koji sam služio devet mjeseci. Tih devet mjeseci naučili su me disciplini, snalažljivosti i strpljenju, onim osobinama koje su mi kasnije postale jako važne u životu. Nakon što sam se vratio iz vojske, posao u medicini i dalje nije bio na dohvat ruke, pa sam pronašao posao u sektoru osiguranja. Punih 12 godina radio sam kao security. Taj posao mi je donio mnogo iskustva, naučio me kako da ostanem smiren u stresnim situacijama i kako da brzo donosim odluke. Ipak, u srcu sam i dalje bio medicinski tehničar koji je čekao svoju priliku.

Nakon gotovo dvije decenije čekanja, 2018. godine konačno sam dobio priliku da radim ono što sam oduvijek želio. Najprije u Prihvatnom centru «Duje», zatim u službi Hitne medicinske pomoći Doboj Istok.

Taj trenutak za mene je značio sve. Napokon sam bio tamo gdje pripadam, u timu koji spašava živote i pomaže ljudima u najkritičnijim trenucima. Svaki dan donosi nove izazove, ali i ogromno zadovoljstvo, jer znam da radim ono što ima pravi smisao. Živim u Velikoj Brijesnici.

 Kako vam je škola pomogla u profesionalnom ili ličnom razvoju?

Iako nisam odmah našao posao u struci, ono što sam naučio u školi ostalo je sa mnom. Medicinska škola mi je dala temelje znanja, ali me je naučila kako da budem strpljiv i uporan, i upravo ta upornost me, nakon svih godina, dovela do mog cilja.

Imate li poruku za sadašnje i buduće učenike naše škole?

Možda nećete odmah dobiti posao koji želite, možda ćete morati raditi nešto drugo i strpljivo čekati svoju priliku. Ali, ne odustajte! Svako iskustvo vas oblikuje i priprema za ono što dolazi. Ja sam skoro 20 godina čekao da radim ono što volim, i zašto sam se školovao, ali se svaki trenutak čekanja isplatio. Budite uporni, vjerujte u sebe i ne dozvolite da vas prepreke obeshrabre. Sve što radite danas, jednog dana će vam se vratiti.